utorak, 22.06.2010.
Free inside
Joj, koji osjećaj. Znam da će ovo čitati dvoje-troje ljudi, ali nema veze. Zanimljivo je pisat blog, ali tako sam zahrđala u tome... Mogla bih svašta zanimljivo napisati. Ali odakle početi?
Hmmmm...
Samo mi dođe da odbacim sva sputavanja i slobodno poletim. Valjda ću biti sretna. (ukratko
)
Today I'm gonna fly
There's nothing
that can keep me on the ground
Touch the sky
I'm free inside
četvrtak, 14.01.2010.
(kome???) :D
Malo me hvata osjećaj kako je to sve bilo onak "smiješno i glupo", ali ostat će lijepa uspomena. Neću brisat blog. Ostavit ću ga kad mi tu i tamo dođe da nešto bzvz laprdam. Stvarno je bilo zabavno. Zabavnije u osnovnoj nego u ovoj mori srednje škole. A dobro, nije baš više mora, dosta je bolje sad u drugom razredu, trgnula sam se.
I dalje sam sa Mateom jako dobra...
Tu i tamo se zatreskam...
Baš i ne izlazim u grad, al to je dobro!
Ines, ne znam što bih ti rekla.
Suosjećam s tobom, potpuno te razumijem.. Nije lako, ali ostani i dalje uporna. ZNAM da ćeš biti u redu, jednostavno si takva da te oni ne mogu pokopati.
nedjelja, 14.06.2009.
Miš Niš
Bljak...
Ovo je trebao biti jedan lijepi post, ali ipak ništa od toga.
Imam tako dobrih misli u glavi, ali nikako da to pretočim u riječi..
Izražavanje mi je nula.
I da, pa ja sam izdržala ovu paklenu godinu! Gimnazija 4, a glazbena 5, yeah..sad sam faca, znam reći VOLIM TE na latinskom i njemačkom.. 
TKO UOPĆE OVO ŠLJIVI???? 
Nema smisla komentirat na ovo smeće. Al neću brisat blog da se mog hvalit kako ga dugo imam.
(I mrzim kad netko kaže ĆUS!!!!)
petak, 03.04.2009.
Vratila su se sjajna jutra.
:)
Predobro. Obožavam kada se probudim u 6-7h ujutro, a sunce već izlazi. Imam pogled prema istoku pa kad gledam kroz prozor ostajem bez daha kolika mi to nadahnuća daje.
Zanimljivo je kako kada dođu jesen i zima budem zadivljena njihovom, nazvat ću – TAJNOVITOŠĆU nekakvom, a kad dođe proljeće, hvata me euforija. Jel to tako kod svih??
Iako pazim na svoj odmor, opet sam u nekoj krizi, ali blažoj, definitivno nije onako gadno kao u 1. polugodištu, samo je tog tipa. A što je to smiješno, „ja sam uvijek u nekoj krizi“ – kad malo bolje razmisliš
E pa sad neću ni pisati o tome, osjećam se glupo.
Doviđenja.
petak, 20.02.2009.
Tamna noć...
Misterija... Pojest ću je.
nedjelja, 28.12.2008.
Ajme meni..koliko je vremena prošlo od zadnjeg posta! Pa rekla sam, dok je škola, nema me na blogu. Post je dugačak, a budući da mi je vjerojatno jedini preko ovih praznika, imate vremena do Uskrsa da ga pročitate :)
Eh sad.. Ne znam ima li smisla prepričavati sve od početka, jer se toliko toga dogodilo, više lošeg nego dobrog, ali nema veze.. Polugodište je bilo burno, pa me još uvijek malo pecka kad se sjetim škole. Ali ne radi se o ocjenama, s time sam zadovoljna, nego o nečem više osjetljivijem.. Doduše, ljudi oko mene znaju o čemu se radi, sad da o tom još pišem na blogu već bi prevrtali očima, ali isto nema veze..
Dosta mi se promijenio način učenja i pogled na cijelo školovanje, pa kad se sjetim kako sam se žalila da je u osnovnoj teško, lupila bih se ciglom, a i lupila bih ciglom onog koji se također žali da je u osnovnoj teško.
U osnovnoj možeš proći sa 5 učio kampanjski ili ne, jer ja sam uvijek neredovito učila, ali kad u gimnaziji učiš kampanjski i još ideš u 2 srednje, GOTOV SI. To se meni dogodilo, samo ne namjerno, nego sam se jednostavno pogubila u svim obavezama i nisam se baš snašla, još kad uzmemo u obzir da sam žrtvovala zbog toga druženje sa prijateljima (i općenito neki normalan dodir sa civilizacijom) – ne ostaneš baš u istom psihičkom stanju. Onda sam malo skrenula, ali zato su tu na svu sreću praznici da se vratim na svoje. I eto, puno mi je bolje, ali još uvijek osjećam blage posljedice i promjene.
Shvatila sam gdje sam pogriješila, i zato ne bih trebala u 2. polugodištu isto tako pogriješiti, ali me strah da se opet ne pogubim konstantnim živciranjem i dramatiziranjem.
A kad se sjetim pada u „blagu depresiju“ (kažem „blaga“ jer mi nije trebalo sad neko tam liječenje, samo sam malo previše kljoknula) i one svoje nemoći da se ponovno dignem, te potpunog gubitka volje da NIŠTA ne možeš, stresem se..jer sam toliko otišla daleko u „žrtvovanje“ da sam bila sposobna samo ležat u krevetu, beznadno buljit u zelene zidove u mojoj sobi i pitat se GDJE SAM, pitati se PA JEL TO TOGA VRIJEDNO?! A onda se sjetiš: nema ljubavi – nema ni volje i snage. Falilo mi je one neke topline…sve mi se svodilo samo na prazne obaveze.
Dva mjeseca sam bez prestanka učila doslovno svaku noć do najmanje 2 ujutro, i to me strašno iscrpljivalo a da toga nisam bila ni svjesna (tek poslije sam osjećala velike posljedice i to taman pri kraju polugodišta kad se baš TAD treba dokasna učiti). Ma ni preko vikenda si nisam priuštila nikakvo zadovoljstvo jer si nisam dopuštala ni da se barem tad pošteno odmorim i nađem s ljudima (jer kao za vrijeme koje spavam ili provodim s prijateljima mogu učiti i vježbati klavir) i puno sam se izolirala od prijatelja vjerujući da je to samo žrtva koja vodi uspjehu. I misliš si: pa ide to meni, prebrodit ću ja to nekako, kada uspijem bit ću jako ponosna. Moš si mislit! PUKNEŠ, eto šta se dogodi! Čovjeku je potreban psihički odmor ako želi ostati normalan i nešto postići, šta je, je.. I zato ispada da mene ne uništavaju 2 srednje, nego ja samu sebe svojim idiotskim ambicijama.
U sav taj sos sam se upuštala sa onom forom „ma jaka sam, izdržat ću“. Ali nisam ja ništa ako nemam ljubavi, odatle sva ta snaga. Zašto nasilnike zovu slabićima?
I eto, naučiš lekciju..škola nije baš toliko blago da si prčkaš po živcima i uskraćuješ ono skoro jedino što te usrećuje.
obitelj i prijatelji > toplina, snaga, volja > LJUBAV > Bog.
Kad nema ljubavi, nema ni snage, a onda nema ni uspjeha.. I zato mi više ne padaju na pamet gluposti kako se po noći treba učiti ako ne stigneš sve po danu i kako je izoliranje (ali ono veliko) od ljudi u redu ako se želiš ufurat u obaveze, čista glupost, pa toplina koju primaš te i drži cijelo vrijeme.
Bez podrške jednostavno ne mogu, a podršku osjećam kad osjećam ljubav, a ljubav ne osjećam Ja Sama, nego ona mi mora doći od drugih, jer ju kroz druge šalje Bog.
To je moje uvjerenje i tako mi se pokazalo kroz moju grešku.
Čovjek jednostavno treba ljubav, znam da zvuči iritantno, šta sad ja mogu :)
(drugi put svima komentiram)
petak, 29.08.2008.
Kao što sam obećala: Fotografije :)
Mislim da mi je ovo post sa najviše slika. Yeah! :)
Dok smo putovali na more (ponavljam iz prošlog posta – Novigrad u Istri, boravili od 18.7. do 28.7.) vrijeme mi je brže prošlo igranjem sa digitalcem 
Tko bi rekao da fotografije mogu tako dobro ispasti dok slikaš iz auta i još je tata dosta brzo vozio. Pa evo neke:
Poslije se naoblačilo i volim slikati oblačno nebo:
Ovo je jedna od fotografija dok smo se šetali…
A sada slijedi taj „VELIČANSTVENI“ zalazak sunca! 
Nebo tijekom zalaska
More tijekom zalaska
Gotovo je, nestalo sunce! :)
Od Marijanovog i mog rođendana samo jedna fotografija. Na slici su samo Matea, Ivana i Karmen, ali bilo je i više ljudi, samo se mrze slikati 
Pa evo njih tri: M, I, & K
A nedavno smo moj susjed Anton i ja kod njega pravili slane kiflice, htio je da ga naučim kako se to pravi. Ajmeee, to je bio pravi doživljaj!
Malo zezancije s tijestom..
Tijesto je spremno za dizanje:
Ovo je veliki uspjeh, podići tijesto! 
Nismo imali ni pravog valjka
Ukrašavanje…
Mmmmmm.. 
Posao uspješno završen! :)
Anton je na putu da ostvari novi modni hit!
A ja mu u tome pokušavam biti konkurencija.. 
I tako…to je sve ono što sam obećala.
Ljeto mi je baš zanimljivo bilo..upoznala sam toliko novih ljudi itd. Drago mi je da sam uspjela sve ono što sam htjela, upisala gimnaziju i srednju glazbenu i odlučila da ću svirati flautu, a i sestra mi je na faksu uspjela upisati ono što želi i to još bez plaćanja
Sada ću sa 2 srednje morati raditi kao konj pa mislim da mi je ovo zadnji post do zimskih praznika. Zbilja ću se morati posvetiti radu i za blog više neću imati toliko vremena. Meni je žao jer volim pisati postove, ali eto..no glavno mi je da blog ne zatvaram! Ne želim samo tako „baciti“ 74 posta :)
Pozdrav do sljedećeg posta koji će biti ne znam kad…
nedjelja, 17.08.2008.
Riješena tzv. dilema
Moram odmah reći: Ne podnosim baš dobro kad zapustim svoju „karijeru s blogom“ 
, ali zbilja nisam imala baš neke volje opisivati nove događaje.. To isto zna biti stresno! :)
Uglavnom…Bila sam u srpnju na moru 10 dana, u Novigradu, Istra. Bilo mi je dobro i tamo nažalost nismo upoznali novih ljudi kao u Daruvaru, ali svejedno je bilo dobro. Napravila sam dosta lijepih fotografija (pogotovo jedan predivan zalazak sunca!), ali prelijena sam sad da stavljam ikakve fotografije na blog, možda u sljedećem postu, vi glasujte ako ih želite.. XD
I ovo jednostavno ne mogu izostaviti.. Kad smo se brat i ja zajedno nešto natezali u moru on zaroni i valjda se nešto malo ispovraćao..ali fora je to što me poslije cijelo vrijeme dok sam plivala lovio komadić slanine iz njegovog želuca Skoro sam ga pojela od bijesa!
30. srpnja sam navršila 15 godina. Već sam našla 3 sive vlasi i 4 bore. Na pola sam puta do tridesete, o ne, zadnje godine života! Moram brže napisati oporuku. 
Dosta sad baljezganja. Stavila bih slike i od rođendana, ali nemam uopće volje to sad smanjivat, slagat, itd itd… Opet, možda drugi put.
Baš ne volim kad me uhvati ta neka lijenost što se tiče bloga, jer inače obožavam pisat postove i stavljat slike.
Btw, naslov je takav zbog toga što sam odlučila koji ću još instrument svirati u srednjoj glazbenoj. Violina ili flauta? Hmmm… Dugaaaa je to priča zašto sam odabrala FLAUTU.
P.S. Možda se u preimenujem u Vjekoslava.
I poručujem jednoj osobi da ju VOLIM. Ali ona to ionako zna. 
utorak, 15.07.2008.
Iz Daruvara
Počet ću post svojom osobnom porukom sa msn-a.. U Daruvaru je bilo NEOPISIVO! :)
Zašto?
Idem po redu.
U utorak smo Marijan i ja otišli u Daruvar, sami, na nekoliko dana. Kad je ljeto, ne možemo izdržati a da s nekim ne izađemo u grad. :D Zato smo se pripremili na dosadu jer tamo nikog nismo poznavali, a bzvz nam je ići sami, to nikad nije završilo dobro… lol.
Prvo sam išla malo obići park. Napravila sam hrpu fotografija, ali stavljam samo neke..
Budući da je našem bivšem đakonu rodni grad Daruvar, dogovorili smo se da ćemo se popodne naći i da će nam ga malo detaljnije pokazati! To nam je uljepšalo dan, pametno smo iskoristili vrijeme. Zbilja je jako drag i simpatičan čovjek. Nije neki uštogljeni i konzervativni „čiča“, a i sluša dosta sličnu glazbu kao i mi. Čak mi je doneo sve albume od FF!
Ugl, pokazao nam je jezero za koje nisam ni znala da postoji u Daruvaru. Poslije smo otišli u šumu, došli do izvora, onda se poslije penjali gore i došli do Petrovog vrha. Nešto predivno! Volim biti u prirodi. Toliko zelenilo i… zato sam i ponela digitalac!
Opet, samo neke fotografije:
Sad dolazi najbolji dio. Upoznali smo jednu curu iz Rijeke, ali ona isto nekad dođe u Daruvar. Ima 13 godina. Ne znam smijem li je imenovati, zato ću je nazvati po nadimku s msn-a - Violet. Navečer smo otišli s njom u Špicu, zakon mjesto. Došao nam je za stol neki punker, bio je pijan, tam nas nešt ispitivo, slabo sam ga razumjela..
Nakon par minuta čavrljanja, za naš stol se okupilo mnogo ljudi! Svi smo si odjednom krenuli pružat ruke i upoznavat se. Bila sam jako uzbuđena jer nikad nisam toliko ljudi odjednom upoznala, i to još tako spontano! A i nisam baš taj tip da imam hrabrosti prići nekome i upoznati se, uvijek moraju drugi učiniti taj korak. (btw neke od njih smo upoznali dan-dva prije)
Bilo je smijeha, zezancije, svega.. Nije bilo onih tipičnih ponižavanja „vi ste mlađi, šta ćete vi tu“, nitko nas nije tretirao kao ''balavce koji se samo preseravaju i nemaju pojma o glazbi'', a bili smo tamo najmlađi. Drago mi je što smo se tako dobro uklopili i uspjeli naći zajedničkih tema za razgovor. Nisam mogla vjerovati kako su ljudi iz Daruvara topliji, društveniji i tolerantniji. Svo to društvo je bilo u razmaku od 16 do 19 godina.
Najbolje sam se sprijateljila s jednim likom, 16god, gimnazija, zovu ga Buha. Inteligentan čovjek :) Šaljem mu pozdrav!!
I hvala D što me častio! 
Kad smo se vratili kući, nisam mogla spavati od veselja, jer kad sljedeći put dođem u Daruvar, znam kome ću se javiti! ;)
Pictures:
Sljedeći dan probudila sam se u pola 5 ujutro. Već je bilo svanulo i bilo je jako lijepo, tako da i od toga imam fotografije :D
Rekla sam još prije, jutro mi je najljepše doba dana u proljeće i ljeto.
P.S. Sestra mi je prošla na prijemnom za ffzg!!!
Pozdrav svima, posebno ekipi iz Daruvara!
petak, 04.07.2008.
Dođoh, svirah, POLOŽIH!
Da, da, da, da!!! 
TO je ono zbog čega ja cijele godine strahujem! Taj „prestrašni“ prijemni za srednju glazbenu! Pao mi je veliki kamen sa srca..e tek sad za mene počinje ljeto!
To je super.. Nakon napornog rada, dobiješ i, čini ti se – PREVIŠE.. O čemu ja to? Jep, PRVA SAM NA LISTI! Imala sam 100 bodova, rekli su mi da je to maksimum!! Ja sam umrla od sreće..(?) Mislim, još uvijek sam sva izvan sebe!
I sva sam procvjetala kad mi je neki profesor iz komisije prišao i čestitao mi..jedva sam rekla „Hvala!“
Ne znam više što reći, nego da sam jako radosna. Ponosna. Iznenađena. Pre-zadovoljna.
I još ima jedna odlična stvar.. Budući da idem na klavirski smjer, moram izabrati još jedan instrument. Ponudili su mi gitaru, tamburu, harmoniku, violinu i flautu.. Dvoumila sam se između gitare i flaute, ali odabrala sam flautu jer će me gitaru ionako još učit Matea. A sad se opet dvoumim između flaute i violine! Kaj da odaberem…?
Ne bih uspjela bez svoje profesorice i buduće profesorice iz Novske.. Hvala im puno. Profesorica iz Novske pokazala mi je put pravoj uživanciji u sviranju i pomogla mi je da se donekle riješim kočenja ruke. I puna je razumijevanja. Izgleda strogo, ali ona je plemenita… I kako sam prije u odnosu na sada grozno svirala, ona je imala strpljenja da me sve polako nauči. Svaka čast… Pravi je stručnjak!
Sjećam se jedne noći kako sam bila uvjerena da neću proći i zaplakala jer mi je jako stalo.. Ma zašto sad to spominjem? Jednostavno mi je drago sad kad znam da je gotovo s tim negativnim mislima da nisam dovoljno dobra. Zato i vi, imajte na umu da ništa nije nužno. Uvijek se može ;)
I hvala prijateljima koji su me podržavali i uvjeravali me da ću proći.. To mi je pomoglo.
Neka slobodno netko kaže ako se želi još malo informirati :)
Pozdrav svima! 
